Ljudovi i ljudovke. I know da sam rekla da ću pripremit nastavak za ono dvoje ljubavnika, al nisam imala sad baš neku inspiraciju. Pokušat ću nešto smislit sad, ovako.
I btw, to vam je iz frendičine i moje priče... Mislim, još nije došlo do tog dijela, al ono. Ako ikad dovršimo knjigicu našu, morate ju pročitat! I onaj pn u priči nije Chistian, nego jedan drugi. lol. I vama za ljubav, da ne bude konfuzija, ne zove se više Christian. Al ovdje nek sad bude.
Uglavnom...

Vani je kišilo. Ponovo. Bolje je tako, da ne vide suze...
Kišilo je i prije dva tjedna. Onaj dan kada sam izgubila kontrolu. Onaj dan kad smo obećali jedno drugom da nas neće razdvojiti. (Dobro, sad znate šta je bilo itd.)
Ali, ponekad obećanja ne možemo ispuniti. Čak i da želimo svim srcem, ne možemo. Jer su nemoguća. Ja i on nikad nećemo biti zajedno. Jer je dopustio da oni saznaju...
Navečer sam otišla. Rekao je da ćemo se naći na granici. Čekala sam ga. Čekala sam ga cijelu noć. Ali, nigdje ga nije bilo. Htjela sam otići, ali...
"Vasilisa Elena Katherina... Lijepo te je vidjeti ovdje." glasno je rekao. Naglo sam se zaustavila i okrenula prema njemu i još četvorici.
"Što hoćeš, Kovu?" (btw, Kovu nije onaj iz prošle priče. Onaj se zove Seth. Da kilajte me, Sumrak.)
"Želimo da ne makneš od Setha. Od svih nas." rekao je onaj do Kovua.
"Daj mi dobar razlog." nasmijala sam se na to.
"Reći ćemo Christianu." pakosno se namiješio. Razogačila sam oči u strahu, i krenula unazad. Ali onda sam vidjela Lancea.
"Lance?" zaprepastila sam se. Lance i ja jedno smo vrijeme bili skupa. Onda sam ja morala otići, a on je obećao da će me čekati. Opet, obećanja.
"Oh, Katherina. Dugo se nismo vidjeli." ležerno je odgovorio. Otvorila sam usta kako bih se počela derati na njega, ali prekinuo me. "Idemo prošetati." mahnuo je rukom prema drugima, a oni su se povukli u šumu.
"Što ti tu radiš?!" dreknula sam.
"Bolje je pitanje, što ti tu radiš?"
"Ja sam tu s Christianom." krenula sam prema jezeru.
"Ja sam tu s Miracles." nasmiješio se. Ponovo sam stala, ne vjerujući onome što čujem. On je tu s njom?!
"A Caroline? Što bi ona rekla sada na to?"
Stajao je tik do mene. Ukipio se. Nasmiješila sam se, jer sam znala da ga sad držim u šaci. Slab je na Caroline. Što je to toliko bitno u njoj? I Christian se lecne na spomen njenog imena... Naglo me primio za zapešća.
"Au." tiho sam zastenjala.
"Caroline ne smije znati! Katherina, ako ju pozoveš, ja ću..."
"Ti ćeš što? Kleknuti pred nju i kleti se kako ja lažem? Tjerat ćeš ju da iskali svoj bijes na meni?" smijala sam se. "Lance, ja ne znam što ono vama znači. Caroline i ja smo gotovo kao sestre. Niti da želiš, ne možeš ju natjerati da mi naudi. Meni ili nekome koga volim." zastala sam. "Ali ja mogu."
"Katherina, da se nisi usudila!" pojačao je stisak.
"Prestani me tako zvati! Jesi ti normalan?! Postao si totalni luđak od kad sam te zadnji put vidjela!" oslobodila sma se stiska.
"Pa kako da te zovem? Elena? Vasilisa?"
"Lissa, Lance. Sječaš se? L. i L."
Nalazili smo se na rubu stijene. Vikali jedno na drugo. Naguravali se. Lamatali rukama. I ja sam odlučila da je dosta. Dosta mi je i Christiana, i Setha, i Lancea, i Miracles, i Caroline i Vasilise. Odlazim.
"Marš, Lance. Idi doma." gurnula sam ga dalje od sebe. Raširila sam krila, i duboko udahnula... I krajičkom oka ugledala Sethovo zaprepašteno lice. Nasmiješila sam se. Mahnula mu. I bacila se.
Padala sam nekoliko sekudni, a zatim se vinula u zrak. Sasvim sama, u tišini.
Jedino su me dvije male prilike gledale sa zemlje. Dvije prije toliko bitne prilike, za koje sam "živjela". Sada oslobađam sve nas. I letim.

Živjeliiiiiiiiiiii! Leti Katherinaaaaa!!!!! Bježi dalekooo jer ne zna šta će sa soboooom!
Hvala na strpljenju.

Sending hugs, kisses and love.

dobar jutar.
tek sam se probudila. čestitam sama sebi.
trenutno sam u svojoj dream sobici, kako ju zovem. nadahnjuje me ovaj zrak ovdje. valjda.

So, u srijedu je bio Klošarov rođendan! Jupi je, sve bilo kul, Liss zaboravila naočale pa žicala Caki. I onda je žderala i sve to. I tako nakon torte, A. i Dejčo dobile žutu minutu! prvo su meni i Tali krale torbice (i gnječile mobitele) itd. I onda se Dejčo moja jedina sjetila 4. razreda kad Liss nije mogla pričat jer su joj natekle glasnice i neke još psihološke kerefeke. A tog se uvijek sjeti kad me oče izbacit iz takta ili kad joj dođe da me osramoti.
Jer ona meni i dalje ne vjeruje da je to stvarno bilo tako. Da sam morala na inhalacije i da se cijela familija s mamine strane derala na tatu jer su mislili da je on kriv (ima veze ovo s psiho-tralala). Tjera me da priznam da sam par tjedana nakon što mi je sve bilo oke išla fejkat da opet nemog pričat. I jesam. I rekla sam joj to 58 tisuća puta, ako ne i više. Dejčo uživa kad to radi. Vidim joj na licu. Voli vidit mene kako se branim, tj. kako se pokušavam branit, a nemog jer ne želim lagat. I onda uvlači druge u to.
2 godine. 2 faking godine nisu joj dovoljne da bi shvatila da to netreba radit. Da mrzim kad to radi.
A ja joj se i dalje povjeravam, i dalje ju branim, i dalje smo si super. Pravedno? Ne. Najvjerojatnije ne.

Ali to nije sve. Niki me fakat preplašio.
Žligi, tako zovemo Klošarovu najmlađu sestru koja još ne zna ni pričat, se motala oko nas dok smo igrali improvizirani Twister (da, Tali i ja smo imale kreativnu fazu. zato ja sad imam -II- na bijelim trapericama, a Caki na peti i prstima na čarapi ima E). I Ana (druga sestra, ima 6 godina) i ja smo lijepile traku na usta. Ne pitajte, molim vas.
I Niki dođe sa Žligi jer je glumio bejbisitera. I kaže:
"Žligi, ovo ti je Lissa. Ono je sotonjara i ona se reže. Takve stvari. zapamti, S-o-t-o-nj-a-r-a." ja se onak nekak nasmijem ko whatafak ti pričaš, i još ni ne kužim o čem priča.
Dođem doma, skoro zaspim. I skužim šta je reko.
Nez dal se vi sječate, al Lissa jest bila u toj nekoj recimo FulSotonjarskoj fazi. Lissa se je rezala. A odkud to njemu?

Ali oke sam. U sretnijoj sam vezi s mozgom.
I fakat mi je drago da vam se sviđa priča ;) možda, i samo za vas napravim nastavak

Genije. Genije.
Unearthly Lissa.

Google translate. Nije mi se dalo prevodit. Malo glup naslov, al nije mi ništ drugo padalo na pamet.



I stood outside in the rain. I waited for him. I should have it.
Christian is not here. He's gone for three days. I'm afraid. I am afraid that something happened to him. I'm I afraid ... he forgot about me.
I sat on the green grass, which was a slight contrast against the gray, angry sky and my bright red dress. Dresses that he chose. I haven't seen him already ... a long time. I barely refrained not to call. I thought he was afraid, that I do not want to see him, that thinks that I am a monster. I thought that it meant nothing to him.
And then I saw him. He stood in the shade of a tree with his head bowed. I felt his sadness. not fear - sadness. He wasn't afraid. Not at all. He was sad ... He raised his head. I opened my mouth so I would call him, but he shook his head. A gentle twist of the wrist showed me to follow him.
He took me into their territory. I knew it, but I did not care. This is his decision and only his. I will not, nor wish to affect her ... although it will kill me. I know. He stopped. Exactly on the border of two opposite sides, two of the enemy. He was not turning, just sighed.
"Vasilisa." said firmly. Slowly I walked toward him. He still did not spin, and that have caused more pain than he looked into my eyes. I stood right behind him.
"I'm sorry." I whispered.
Now we turned. He looked at me with his dark brown eyes, deep and away like the ocean. He was sad. But there was something else, something stronger. I do not know what. I never saw it.
"No, Vasilisa. I am sorry." I was confused. Although he would usually laugh, but this time he didn't. "I haven't betray you. I didn't break a promise."
"Thank you." I whispered to myself.
"I did something worse."
I was crushed. I did not know what he did.
"Why do not you read minds?"
"I want you tell me." I replied. (ovo je blaga kopija Christie. Nadam se da se ne ljutiš)
"I ... I ... I fell in love. For you." he was ashamed.
I smiled. "And that's terrible?" He looked at me again and he was confused.
"Look, I don't know. You're on the other side, Miracles wants to kill you, others think that you have a secret mission. And I think that what we are doing is wrong. Not from my side. I think this is wrong because I am afraid for you and Christian. I'm afraid he'll hurt you because of me. "
"Little man, listen to me now." I said sharply. "Don't ever do things like delusions. I am not on a secret mission, I do not want to kill you. And besides ..." I looked at him. "... I don't like you. I'm not even think your sweet."
Now he was broken. He looked at me as if his last and most important thing just broke, that someone took it. He wanted to go. I saw it.
"I do not like you." I repeated. "I love you."
I kissed him. Yes. All my feelings, all I could not say or show. He countered me a kiss. It attracted me to him, and there was nothing there except him. I drew back.
"We can't ..."
"I know." he mysteriously smiled.
He went to his room, and let me through the window. We kissed again. This time there was no return. I longed for him, for his body. I encased wings, although I know that he was fascinated with them. We got rid of clothes, feeling free.
"God will not punish me because I am with the angel?"
"No. God does not care for the fallen angels."
And I let all the worries that had to get away, to disappear. Because I knew that I was loved ...
Now I know what I saw in his eyes. It was love. The real and true, unwavering love.

E,pa, sretna Nova Godinaa!
Želim vas sve naj, ko i inače, da vam se sve želje ispune itd. sve šta treba reč
Wishlist i ToDoList si napravite ko ja :D

Miracles (dadada, moram ju tak zvat) i ja smo jučer palile prskalice i bile smo kul :P
I da, mi pišemo priču... al to nije bitno.
Zapravo, smao sam vam htjela reć ovo da vam oću sve naj i da vas volim <3

haj.
falili ste mi. ali odlučila sam biti tvrdoglava Lissa i pisati kad se dogodi nešto vrijedno pisanja, da ne pišem o svojoj dosadnoj svakodnevici i mojim razbacanim mislima i glupim idejama.

hvala Vam na rođendanskim željama! dragi ste! prošlo je super, i bio mi je jedan od najdražim rođendana! uz to, preporučujem Puss in boots.

Svi mi pomislimo na to kako će nas netko kad-tad izdati. Ali razmišljamo o tome samo kada smo pomalo pesimistični itd., ili u mom slučaju kad nam je dosadno. I to mislimo samo za ljude koje ne volimo. Ja sma možda pomalo glup primjer, ali služit će svrsi.
Znate svi, i to dobro, da ja imam same petice iz hrvatskog. Dobro, teoretski. I zato mi je mogao već u ponedjeljak zaključit ocjenu i dao mi je 5 kemijskom. i danas, Čile moj dragi je imao 4 za kraj. I sad se kao Pero ide pravit kul i ide branit frenda. I kul je to. ali brate, MENI ideš govorit da sam JA kriva šta on ima 4??
Dio našeg razgovora:
Pero: Lissa ovo je diskriminacija! Ti imaš pet jer ti donosiš svoje glupe prijevode i plakate sa turskim glagolima...
Ja: Perek to je bilo u petom razredu.
Pero: Svejedno, ti si samo tako dižeš prosjek! Ne znaš gramatiku uopće!
ja: Ma jel?? A šta aj radim cilo vrijeme kad on kaže: Ko se digne pitam ga! i aj se dignem? Sjedim i pljujem mu u lice??
Pero: Ne, nego smao donosiš svoje glupave radove koje nemaju smisla i ni traga pravopisu, i popravljaš si sise cijelo vrijeme!
I sad moj o.O pogled. Sjedim tam s otvorenim ustima i blejim u njega ko tele u šarena vrata. Skoro sam počela sa svojim pedesetim govorom u obranu mojih sisa, ali nisam jer mi je uzeo radnu i počeo brojat strane koje nisam riješila. I sad ih je kao 14 i pol i on ide profesoru.
Pero: Profesore Lissa nema riješeno trećinu radne bilježnice! i prof dođe i pogleda mi radnu i otrčkara do imenika. oke. I onda se skupi jedno 7 učenika koji se deru SPUSTITE LISSI OCJENUU!. Među njima je bio i M. i Debeli i ČILE! Čak mi se čini i Dejčo jer mi je vikala da mi nešto piše u imenik i imala je onaj svoj izraz na licu. Užasno, Spasilo me to šta mi je napisao kemijskom. Inače bi imala četiri iz hrvatskog jer su digli seljačku bunu protiv mene jer znam pisat.
Jedino su me Veki, Caki i Ninjoč branili. Ninjoč se derala an sve njih, Caki mi je govorila da su samo ljubomorni, a Veki me branio kad je M. rekao : Lissa je takva kurva!, an što je on rekao : Lissa je takva kraljica! jer sma mu pomgola napisat sastvaka d apopravi ocjenu. I izdali tako oni mene. I zaboravili da sma im JA davala da prapišu, da sam im JA davala ideje za sastavke i ispravljala im.
Tu se, naravno, ističe moja egoistična osobnost, ali nije to sad bitno.


Sada je bitan Kralj Lavova 2: Simbin ponos.
Volim Vas, jer slušate moje idiotarije i moje krasne monologe.

Haj. Prvo bih vam se željela ispričati jer nisam odgovarala na komentare i jer nisam ranije napisala post. Imala sam dosta za učiti i 2 testa ovaj tjedan, 2 rođendana... Ali, budimo iskreni do kraja. Nije mi se dalo.

Ono glavno: Nastup je bio odličan! Stvarno, bile smo super, svi su nas hvalili (barem tako kaže naša draga trenerica) i koliko-toliko nitko nije fulao. I da, ja sma opet ubrzala na sekvenci, ali sve je bilo super. Čak sam i dio s nogama na kraju pogodila!
Fail moment je bio na kraju, kad je bila gotova koreografija i kad smo trebale pokupit pidžame (koje su svi lijepo bacili na pozornicu, jedino smo Dejčo i ja bile posebne i bacile smo dolje) i onda sam se ja derala klincima u prvom redu da daju pidžame XD I naravno, Dejčina džamica je ostala dolje. Ali sve pet!
I hvala vam da dobrim željama! I Christie za dobar tek xD


Morala sam stavit, umirem!


Oh, da. Opet smo bili ujutro na klizanju. Obožavam klizanje i stvari koje se dogode tamo (izostavljam žuljeve od "klizaljki koje nisu brušene stoljećima" kako bi reko Bobo). Bila sam opet s J., M. Lanom, Jegijem, Bobom i Dejčo. i skoro smo upoznale tipa koji nas je prošli put izvrijeđo, ali... Dolazimo do biti ;)
Bila je jedna "sponzoruša", kako kaže M., koju smo Dejčo i ja nazvale Rozika. I ona je skužila da mi blejimo u njega i počela s eona s njim cerekat tam koji Bog ja znam. I dođem ja Laninom bratu (ima jedno 5 godina):
-Dominik! Da ti teta Lissa nešto kaže...
-Da?
-Vidiš tamo onu plavušicu u rozoj vesti?
-Da!
-Baci joj se pod noge.
-Ok!
(I sad se ja derem za njim) - Al' probaj ostat živ!
I tako... Lana i Dejčo su posvađane. Razlozi su glupi i debilni, ali ne miješam se (zic). Ali Lana se hoće pomirit. Dejčo ne. I Lani ne uspijeva.
I, dobro, Dejčo i ja se kližemo i držimo se za ruke. Zaleti se Lana u mene i skoro me ubije . Primi me za ruku i sad me svaka vuče na svoju stranu. Lana priča, priča, ispričava se, svaljuje na njih (Dejčo, A. i E.*) pa na sebe. Prije me nagovarala da pričam s njima. Nisam htjela. I dalje neću. Sebičnjak leži u meni, jer ja bih htjela da netko meni pomogne. Al dobro. Odjednom, dojadi mi. Stanem (neznam ni sama kako, fejlator sam u kočenju u rolama i klizaljkama) i okrenem se prema Lani:
-Neke stvari moraju ostat kako jesu. Pusti, neka budu.
I pustim joj ruku i odem. I sjetim se što sam joj rekla jučer.
Da se stvari događaju s razlogom, da nema dobrog i lošeg. Da treba vjerovati i željeti. I nikada ne pustiti, nego se boriti.
Prvo sam se skoro zbljuvala jer sma zvučala ko moj stari, a onda sam se grizla jer sam radila suprutno. Rekla sam joj da odustane.

Lissa je jedna užasna osoba, kojoj treba pomoć.

Ispričavam se za pravopisne pogreške, ne da mi se provjeravat. Volin vas, uvijek :*

P.S. U srijedu je rođendan. Moj. Lisa će imat 12 godina. :3 Osjećam se staro sad.
Ili ne.


* E. je inzistirala da ju nazovem DamonLover. Znam ja da ga voli. Ali ne može. Damon je bio i ostat će moj. :)

Danas je dan. Danas ćemo pokazati što znamo. Ono što jesmo. Ono što smo vježbale ova faking 3 mjeseca. Kada ću opet ostaviti srce tamo na pozornici, s još više ljubavi i energije, frustracije i treme, i bijesa, jer se toliko toga nakupilo u zadnje 2 godine. Danas ćemo svi vrištati, trčati, skakati, gristi nokte, sjediti, ubijat se jer nam rep ne stoji, a nemamo laka... I bit ćemo u onim prevelikim pidžamama, žalit ćemo se jer ne možemo van...
Danas je to - to. Moj prvi veliki plesni nastup s grupom. Nakon dvije godine!
Već sam dvaput ponovila koreografiju, udarila glavom u stol, poskliznula se na tepihu i tresem se ko idiot jer mislim da ću zeznuti.
Ali, hej. Lissa sve može. I ona će preživjeti kad nas najave, kad se legne dolje i dok s Dejčo k'o baba mrmlja bezvezarije. I kada će onaj tip počet hrkat na početku pjesme i mi ćemo biti back vokali.
TOOOOOOOO!


Samo sam htjela bit egocentik i reći vam da danas uživam, i da mi je nastup danas :D

I sjetila sam se svog dragog, dragog Zlarina... I Mikija, i babe Lenke, i tete Marine, i stričeka Vinka i tete Mire, i Petrice, i glupog Mateja... i Tila, i Paris, i Jazz, i Alice koji ne mogu doći
I svog megaglupog buraza koji je s Linom negdje BoguIzNogu i on isto neće doći -.-
I Caki i društva s jučerašnjeg klizanja. Ali o tome ću vam vjerojatno sutra ili kad mi prohtje, sad iđem papati Conchiglie Alla Valdostana (ako se to tak piše.) i učit Indiju

Volin vas!

Dobra večer.

Upravo sam si u dnevnoj sobi i slušam kako loše glume ovo na Krv Nije Voda (Bože, pa ja svaki post pišem kad to gledam xD). Inače, moja frendica će bit unutra :3 Go for it, Đubrek!

Nisam pričala s tatom. Btw, hvala vam za supp savjete! Al' lako vama reč'... Mislim, moj tata vam je jedan od onih ful hippi i zen tipova koji onak ful sporo pričaju i osjećaš se ko idiot dok ti nešt objašnjavaju jer govore ti tonom. I zadnji put kad smo tako pričali naživicirali smo se i on i ja i nisam htjela s njim pričat. Znam, trebala bih ja s njim pričat i reć mu šta me muči, al nemog. Šta ću ja?


U petak imamo ples, pa ću s Dejčo lijepo priopčiti našoj dragoj trenerici da izgledamo idiotski i da ćemo iz protesta zmotat sendviče u njih! Viola! Problem solved


I tako... Igrali smo mali rukomet (cure), kojeg sam u zadnje vrijeme zavolila i obožavam ga igrat.
Dakle, to je bila najgora utakmica ikad! ne samo zato što smo izgubile 5:2 (sramota xD), nego zato šta smo se na kraju posvađale iz glupih razloga!
1. Ninjoč je cijelo vrijeme krištala s A., i Ninjoč je lamatala rukama.
2. L. je gurala druge cure i uzimala ih loptu.
3 Ninjoč je mene i Caki gurnula i ja sam skoro udrila glavom u rub gola.
4. Ja sam ogrebala A. svojim Royal Noktima jer imamo izuzetno sklizak pod i treba ti dva metra da se zaustaviš, a ljudi instiktivno (good spelling?) stave ruke naprijed u slučaju da padnu pa tako ne biste vjeorvali i ja. I sad je Lissa megakrivac jer je ogrebala A. -.-'

Efa i ja smo na tehničkom imale tatoo show, tako da ona ima na desnoj ruci rečenicu I only miss you when I'm breathing koja joj je od dlana do lakta i jednog vampira i srce, a ja imam na lijevoj ruci Nevermind i If I have to live without you, death would be a good option, a na desnoj vampira i iz osvete I only miss VAMPIRES.

Dobar dan. Sve u svemu, da. 3 petice. Ja sam genije, čudo prirode.
Inđojajte mi. Sve naj.

" I believe that to truly Love, is the ultimate expression of the will to live. A heart that truly loves is forever young."

Dobila sam potrebu napisat post. Kratko. Sebi za ljubav :3

Oh, BTW, dobila sam 5 iz povijesti! Samo smo Martica, Klošar i ja dobili 5! :))

Uglavnom, dobili smo kostime za nastup (jazz dance, pajdo). Našoj trenerici i mojoj mami su NAJBOLJI DO SADA (somebody saaaaveeee meee!), ali su zato 14 cura iz grupe užasni.
Čak su gori od tzv. "Tepiha" koje smo imali prije 2-3 godine, ne sjećam se. Tada smo se Dejčo, Alinčekica, Vugrinecka, Neubauer i ja valjale po podu i pjevale Tepisi, tepisi, prekrivaju pooooood. Tepisi, tepisi, samo za vaš doooooom.
Imamo srebrne štucne do iznad koljena (boje folije, tako da smo rekle trenerici da će naše mame to "slučajno" uzeti kao foliju za špek ili koji Bog), i dres (koji izgleda ko bodi -.-) s jednim rukavom. Isto folija. SPASITE ME!
Ajme, kako se brukamo! Užasno nas je sve sram, jer nam se velike cure smiju, i jer izgledamo očajno. Najbolji dio je dok se još ne skinemo iz pidžama i cijeli dio ispred toga. Tako da plačem "a river"


Eee, da, i tata mi se vratio! I mislila sam si Jeeej, tatica!, ali nije. Fakat, on me sad još više zbediro. Ne da mi se pisat. Dakle, ne vidimo se 2-3 mjeseca (ne brojim), i on me nakom pola sata što sma bila kod njega pošalje van iz sobe jer nešto mora rasčistit s Jecom koju nije vidio 10 sati (AKO!). Jbm ti sve i to.


Zbedirana Lissa.

To je kao da vrištiš, a nitko ne čuje. Gotovo se počinješ sramiti, jer je netko toliko važan i toliko tebi potreban, da se bez njega osjećaš kao ništa. Nitko nikada neće razumjeti koliko to boli. Osjećaš se beznadno, kao da te ništa ne može spasiti. I onda kada je gotovo, kada je prošlo, gotovo želiš imati ponovo sve loše stvari nazad, kako bi imao i dobre.